Predijabetes: kako da prepoznate rane znake i sprečite dijabetes tipa 2

Predijabetes znači da je nivo šećera u krvi viši od normalnog, ali još nije dovoljno visok za dijagnozu dijabetesa tipa 2. Najčešće nastaje zbog insulinske rezistencije, kada ćelije slabije reaguju na insulin, pa pankreas mora da luči više ovog hormona da bi glukoza ostala pod kontrolom.

Važno je što je predijabetes faza u kojoj se mnogo toga može promeniti. Ako se otkrije na vreme, pravilna ishrana, fizička aktivnost, regulacija telesne mase i lečenje drugih faktora rizika mogu značajno smanjiti šansu da pređe u dijabetes tipa 2.

Rani znaci koje ne treba ignorisati

prikaz osobe koja drži aparat za merenje šećera u ruci i krofne pored, ljubičasta pozadina
Povišen nivo šećera u krvi može dugo prolaziti bez jasnih znakova, zbog čega su redovne analize važne za rano otkrivanje i sprečavanje razvoja dijabetesa tipa 2.

Predijabetes često nema jasne simptome. Osoba može godinama imati povišen šećer, a da se oseća relativno dobro. Zbog toga se stanje često otkrije slučajno, tokom rutinskih analiza ili obrade zbog insulinske rezistencije, gojaznosti, masne jetre, povišenih triglicerida ili visokog pritiska.

Mogu se javiti umor posle obroka, izražena želja za slatkišima, glad ubrzo nakon jela, pospanost, pad koncentracije i lakše gojenje u predelu stomaka. Ovi simptomi nisu dovoljni za dijagnozu, jer mogu imati više uzroka, ali jesu razlog da se proveri metabolizam glukoze.

Promene na koži kao upozorenje

Jedan od mogućih znakova predijabetesa i insulinske rezistencije jeste tamnija, zadebljana koža na pregibima, najčešće na vratu, ispod pazuha ili u preponama. Ovo se naziva acanthosis nigricans i može biti signal da telo duže vreme ima problem sa insulinom. Mayo Clinic navodi da predijabetes obično nema simptome, ali da tamnjenje kože na ovim mestima može biti jedan od mogućih znakova.

Ako se uz to javljaju pojačana žeđ, često mokrenje, zamućen vid, izražen umor ili neobjašnjiv gubitak kilograma, potrebno je što pre uraditi analize, jer to mogu biti znaci da je šećer već prešao u opseg dijabetesa.

Ko ima veći rizik

Rizik je veći kod osoba koje imaju višak kilograma, posebno masno tkivo oko stomaka, porodičnu istoriju dijabetesa tipa 2, povišen krvni pritisak, povišene trigliceride, nizak HDL holesterol, masnu jetru ili sindrom policističnih jajnika. Veći rizik imaju i žene koje su imale gestacijski dijabetes u trudnoći.

Predijabetes se ne javlja samo kod gojaznih osoba. Može se pojaviti i kod ljudi normalne telesne mase ako postoje genetska sklonost, malo kretanja, loš san, hroničan stres, nepravilna ishrana ili insulinska rezistencija.

Koje analize se rade

Predijabetes se najčešće otkriva kroz glukozu natašte, HbA1c i oralni test opterećenja glukozom. Prema kriterijumima Američke dijabetološke asocijacije, na predijabetes mogu ukazivati HbA1c od 5,7 do 6,4%, glukoza natašte od 100 do 125 mg/dL, odnosno približno 5,6 do 6,9 mmol/L, ili glukoza dva sata nakon OGTT testa od 140 do 199 mg/dL, odnosno približno 7,8 do 11,0 mmol/L.

Lekar često traži i insulin natašte, lipidni status, jetrene enzime, krvni pritisak, obim struka i procenu telesne mase. To je važno jer predijabetes retko dolazi sam; često ide uz insulinsku rezistenciju, masnu jetru, povišene masnoće i druge metaboličke poremećaje.

Kako sprečiti dijabetes tipa 2

Najvažniji korak je smanjenje insulinske rezistencije. To se ne postiže kratkom dijetom, već promenama koje mogu da traju. Ishrana treba da bude zasnovana na redovnim obrocima, dovoljno proteina, povrća, vlakana, mahunarki, integralnih žitarica, zdravih masti i smanjenom unosu šećera, sokova, belog brašna i ultraprerađene hrane.

Kod osoba sa viškom kilograma već i umeren gubitak telesne mase može imati veliki efekat. CDC navodi da gubitak od oko 5 do 7% telesne mase i najmanje 150 minuta umerene fizičke aktivnosti nedeljno mogu smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 kod osoba sa predijabetesom.

Zašto je kretanje važno

devojka vozi kućni bicikl
Redovno kretanje i usvajanje zdravih navika imaju ključnu ulogu u kontroli šećera i smanjenju rizika od razvoja dijabetesa tipa 2.

Fizička aktivnost pomaže mišićima da bolje koriste glukozu i smanjuje potrebu za stalno povišenim insulinom. Brzo hodanje, vožnja bicikla, plivanje, trening snage ili kombinacija kardio i vežbi sa opterećenjem mogu poboljšati nalaze i kada mršavljenje ide sporo.

Posebno koristan prvi korak može biti šetnja od 10 do 20 minuta posle obroka. Ona je jednostavna, ne zahteva opremu i pomaže boljoj kontroli šećera posle jela.

Kada je potreban lek

Kod nekih osoba lekar može preporučiti metformin, posebno ako postoji visok rizik za dijabetes tipa 2, gojaznost, mlađa životna dob sa izraženom insulinskom rezistencijom, istorija gestacijskog dijabetesa ili pogoršanje nalaza uprkos promenama navika. Lek nije zamena za ishranu i kretanje, ali može biti koristan deo plana kod pažljivo odabranih pacijenata.

Šta pratiti nakon dijagnoze

prikaz osobe sa rukavicama koja drži aparat za merenje šećera u rukama i ruka druge osobe u kadru
Rane promjene životnih navika mogu značajno smanjiti rizik od budućih komplikacija.

Nakon dijagnoze predijabetesa važno je ponoviti analize u dogovoru sa lekarom, najčešće nakon nekoliko meseci promena. Ne prati se samo šećer, već i HbA1c, insulin, masnoće u krvi, pritisak, obim struka, jetreni enzimi, telesna masa i simptomi.

Predijabetes nije sitno odstupanje koje treba ignorisati, ali nije ni dijagnoza posle koje je dijabetes neizbežan. To je upozorenje da telo još može da se vrati u bolju ravnotežu, pod uslovom da se reaguje na vreme i dovoljno ozbiljno.